Krenimo u vrtić s osmjehom!
Kako olakšati adaptaciju djeteta u dječji vrtić/jaslice
Odvajanje djeteta od roditelja i njegov/njezin polazak u dječji vrtić prestavlja veliku promjenu u životu svakog djeteta – ali i roditelja. Što je to adaptacijski period? Koja su neka od tipičnih ponašanja koje djeca mogu iskazivati tijekom perioda prilagodbe? I što roditelji mogu poduzeti kako bi svom djetetu olakšali spomenuti proces? U nastavku teksta donosimo odgovore na ova i druga važna pitanja koje večina roditelja ima prilikom polaska djeteta u dječji vrtić, a kako bi ta velika promjena rutine u svakodnevnom životu obitelji bila što uspješnija za obje strane!
Što je to adaptacija i koliko traje proces prilagodbe?
Adaptacija ili prilagodba djeteta na dječji vrtić može se definirati kao proces integracije djeteta u novo, nepoznato okruženje. Za veliku večinu djece polazak u vrtić predstavlja prvo veliko odvajanje od sigurnog i poznatog okruženja (obiteljskog doma) i susret sa nepoznatom sredinom. Teško je sa sigurnošću procijeniti koliko traje sama adaptacija kako se period, odnosno vrijeme adaptacije djeteta na novo okruženje razlikuje od djeteta do djeteta. Odnosno, brzina prilagodbe djeteta ovisi o nekoliko čimbenika kao što su sama dob djeteta, njegov/njezin temperament te prethodna iskustva koje je dijete imalo prilikom odvajanja od primarnih skrbnika – obitelji. Pa tako mlađoj djeci obično treba duže vremena da se priviknu na novu sredinu, baš kao i onoj povučenijoj, introvertiranijoj. Isto tako, prethodno neugodno iskustvo koje je dijete imalo prilikom odvajanja od obiteljskog doma (npr. hospitalizacija) mogu također usporiti i otežati proces adaptacije. Uspješnost adaptacije ovisi i o samoj obiteljskoj sredini u kojoj dijete odrasta, te o redovitosti odlaska djeteta u vrtić. Pa tako djeca koja u vrtić dolaze rijetko i neredovito, imat će više teškoća u prilagodbi na novu sredinu, a slično se može dogoditi i djeci koja su prezaštićena od strane obitelji, djeci autoritarnih roditelja i djeci iz tzv. ‘’nesređenih’’ obitelji.
Zbog navedenih i drugih, sličnih čimbenika period prilagodbe može trajati od 10-15 dana od polaska u vrtić (laka adaptacija), mjesec dana (umjerena adaptacija) pa sve do više od pola godine od prvog dolaska djeteta u vrtić (tzv. teška adaptacija). Međutim, potrebno je naglasiti da uspješnost i brzina adaptacije ovisi velikom večinom i o samom stavu roditelja o polasku djeteta u dječji vrtić.
Kakvo ponašanje mogu očekivati od svog djeteta tijekom procesa adaptacije?
Kao što je prethodno rečeno, odvajanje djeteta od roditelja predstavlja veliki stres za dijete jer napuštanje obiteljskog doma podrazumijeva da dijete mijenja poznatu rutinu za nešto njemu potpuno nepoznato. Odnosno, dijete se odvaja od roditelja, baka, djedova i ostalih ‘’važnih drugih’’ s kojima je do tada provodilo najviše vremena, te se upoznaje sa nepoznatim osobama – odgojiteljima i drugom djecom u nepoznatom okruženju. Odnosno, nova sredina pretpostavlja za dijete veliku promjenu u njegovom/njezinom ritmu života – vremenu ustajanja, spavanja, hranjenja i njege.
Upravo zbog toga, velika večina djece osjeća se usamljeno, bespomoćno, izgubljeno te se ne želi odvojiti od roditelja prilikom dolaska u dječji vrtić. Međutim, važno je znati da je mala količina ovakve separacijske anksioznosti (straha od nepoznati osoba i straha od odvajanja) normalna i očekivana, jer ukazuje na to da su dijete i roditelji razvili sigurnu i kvalitetnu povezanost.
Osim suznih očiju i držanje roditelja za ruku, dijete još može svoj strah pokazivati i:
– otvorenim negodovanjem i protestom
– odbijanjem hrane, gubitkom apetita
– čvrstim držanjem za bočicu, dudu ili pak svoju omiljenu igračku/predmet
– kratkim, nemirnim snom ili pak gubitkom sna
– pasivnošću, povlačenjem u sebe
– odbijanjem kontakta očima s odgojiteljima
– potpunom ovisnošću o odgojitelju
– regresijom u ponašanju (ponovim traženjem dude, ponovno korištenje pelena i sl.)
– tugom, razdražljivošću, učestalim sukobima sa drugom djecom
– neposluhom I ljutnjom prema roditelju zbog ‘’napuštanja’’
Ovakvi i slični oblici otpora djeteta prema novonastaloj situaciji – koji variraju od lakših, umjerenih, težih, psiholoških i fizioloških, s vremenom nestaju, te ih dijete postepeno počinje zamjenivati aktivnim sudjelovanjem u životu vrtića – igrom, druženjem, istraživanjem i zabavom. Drugim riječima, proces prilagodbe je završen onda kada dijete spontano i svojevoljno počne iskazivati svoja razmišljanja, emocije, sposobnosti i potrebe, te kada mu odlazak u vrtić ‘’mami’’ osmijeh na lice! A kako roditelji mogu tome pridonjeti, pročitajte u odlomku koji slijedi!
Kako mogu pomoći svom dijetetu u procesu adaptacije?
Kao što polazak u dječji vrtić predstavlja promjenu rutine za dijete, i za roditelja ovaj važan događaj predstavlja novi izazov i zahtijeva od njih promjenu u svakodnevnom načinu i ritmu života i življenja. Zbog toga, ovakav stres nerijetko i kod roditelja može izazvati određenu vrstu staha, nesigurnosti, pa čak i određene vrste otpora prema dječjem vrtiću. No, imajući na umu da su djeca poput spužvi koja dijelom uče i po modelu – oponašajući i upijajući ono što čuju, vide i osjećaju od ‘’važnih drugih’’ – od iznimne je važnosti i da roditelji pokažu što više uzbuđenja, entuzijama i pozitivnog stava prilikom pripreme djeteta na polazak/odlazak u dječji vrtić.
Osim pozitivnog stava i optimizma roditelji bi trebali imati na umu i da:
– usklade (pozitivne) stavove o polasku djeteta u vrtić unutar same (šire/uže) obitelji
– da o dječjem vrtiću razgovaraju na pozitivan način, da ga predstave kao mjesto zabave, druženja i ugode
– potiču dijete na druženje sa drugom djecom i odraslima
– potiču djetetovu samostalnost prilikom oblačenja, presvlačenja, hranjena
– usklade ritam života vrtića, sa onim obiteljskim
– dijete u vrtić vode redovito
– ne vode dijete u vrtić ukoliko je dijete bolesno
– dijete u vrtić vode upravo oni (roditelji/skrbnici)
– prilikom dolaska u ustanovu uspostave prijateljski odnos s odgojiteljima (povjerljivu, toplu komunikaciju i interakciju)
– da izmjenjuju informacije o djetetu s odgojiteljima i stručnim timom vrtića (pedagog, psiholog, logoped, zdravstveni voditelj)
– dopuste djetetu da u vrtić ponesu omiljeni predmet/igračku
– se od djeteta oproste smireno i odlučno, ali sa strpljenjem i nježnošću
– postepeno skraćuju vrijeme rastanka s djetetom
– ne lažu djetetu o tome kada će doći po njega (izbjegavati rečenice poput “mama/tata će odmah doći po tebe, evo samo da odem do trgovine”, iako će dijete u vrtiću provesti nekoliko sati)
– u prvim danima skrate vrijeme koje dijete provodi u vrtiću
– ne ustraju na tome da dijete prilikom odlaska jaslice/vrtić odmah i upotpunosti usvoji novu rutinu i ‘’prihvatljiva’’ ponašanja (po polasku u vrtić ostavi dudu, bočicu, skine pelene, prekine s dojenjem i sl.)
– prošeću s djetetom do vrtića ili im se pak pridruže u igri tijekom boravka u vrtiću
– razgovaraju sa djetetom o ‘’avanturama’’ iz vrtića – djetetovim osjećajima, razmišljanjima i aktivnostima koje je obavljalo unutar vrtića
I na kraju, svaki novi početak predstavlja ujedno i novi izazov – pa tako i polazak djeteta u dječji vrtić. Naravno, na tom – ponekad ne baš tako lakom putu, dobro je znati da roditelji i djeca nisu sami. Odnosno, odgojitelji i stručni tim vrtića je tu da kako djeci, tako i roditeljima pomogne učiniti ovaj važan korak u njihovom životu – kako bi se sa novim izazovom mogli nositi spremno i optimistično!
Kratki video o adaptaciji djeteta u dječji vrtić